Web 2.0
Pitao me je danas jedan musterija sta ja mislim o ovoj novoj Web 2.0 tehnologiji.
Pratim internet od davne 1993 godine kad sam jos bio student i kad je internet bio jos dosta manji i dosta sporiji. Na faksu smo imali jednu T1 liniju sa nevjerovatnim 1,5 Mbita brzine, tada su to bile sfere o kojim si mogao samo da sanjas. Sjecam se da je moj prvi modem rane 1997. godine bio jedan USRobotics sa 28.8 Kbit, dok su vecina poznanika se jos surfala sa 14.4 ... Da li se jos itko sjeca Mosaic-a, jednog od prvih browsera na trzistu ?
S time mislim da malo znam temu o kojoj pricam.
Kao prvo izraz Web 2.0 nas vodi u zabludu da se radi o nekoj novoj tehnologiji ili da je ovo cak novi internet.
Izraz je poslijedica jednog predavanja od Tim O'Reilly-a u kojem je htio da subsumira trend koriscenja vec postojecih tehnologija u jednom smjeru.
Web 2.0 is the network as platform, spanning all connected devices; Web 2.0 applications are those that make the most of the intrinsic advantages of that platform: delivering software as a continually-updated service that gets better the more people use it, consuming and remixing data from multiple sources, including individual users, while providing their own data and services in a form that allows remixing by others, creating network effects through an “architecture of participation,” and going beyond the page metaphor of Web 1.0 to deliver rich user experiences.
U kratko receno je Web 2.0 nacin kako ljudi koriste trenutacno net. Da se stvaraju globalne zajednice koje koriste kreativni potencijal svojih korisnika.
Moj virtualni drug Zoka ("virtualni" ne zato sto ga ne smatram drugom nego zato sto ga ne znam uzivo nego samo preko bloggera) moze garant puno vise da kaze o tome nego ja, ipak je on ekspert na tom polju.
Doduse ja to gledam sa jednog puno vise pragmaticnog stajalista. Ja jesam covjek koji vjeruje u napredak i u tehnologiju, ali i jesam kritican i oprezan. Davne 1999 je bio prvi veliki internet hype. Svi su skakali u taj nadmocni gliser zvani internet. Prekinuo sam svoj rad, poceo se baviti web developmentu i dobio posao u jednom velikom gradu. Plata je bila tada nevjerovatnih 8.000 maraka. Vise nego profesor na fakultetu. A da vam ne pricam o zivotu tadasnjem, party, party, party ! Svi mi smo bili zavedeni sa tim, kako nam se svima cinilo, beskrajnim mogucnostima weba – beskrajni rast, beskrajni profit – sve je islo tako brzo – ja nisam vjerovao u to, nema rasta bez kraja, ali covjek pocne da masta, a kako i ne bi kad sam gledao ostale ljude oko mene, svaki mjesec je neki od njih davao otkaz na poslu da bi otvarao svoju vlastitu firmu. I svaki od njih je uspijevao. Kako se meni cinilo.
Dodje 2000. i sve to puce kao jedan obicni mjehur od sapunice.
Preko noci su bivsi BizzKids postali klosari, bivse sjajne firme su postali kontejner za smece. Ja sam srecom imao svoj poziv, dok su vecina mojih kolega, koji su bili prekinuli skolu ili faks da bi se bavili iskljucivo web developmentu, ostali na ulici.
Sad vidim da se ponavlja sve to. Google vrijedi na americkoj berzi trenutacno 75 (!) miliardi dolara !
I svi gledaju u Google kao da je on rjesenje svih zemaljskih problema. A ne vide da je i to samo jedan veliki mjehur od sapunice. Na cemu se gradi ta vrijednost Google-a ? Da li su to realne vrijednosti ? Kad ovaj put pukne sapunica, ne zelim biti blizu nje.
Odgovorio sam mu na pitanje da treba pazljivo da prati trziste i oprezno da reaguje na promijene. A najvaznije od svega, treba da ima uvijek plan B.
