misko mis

Citam neki dan Zokine konstatacije o sadrzajima razlicitih blogova. On je zbog toga pogledao 48 (!) blogova. Svaka cast, ja ne bih imao toliko strpljenja da gledam sve te blogove. Ja ponekad preletim natpise blogova, da vidim da li bi me koji zagolicao da bih ga otvorio i upoznao iz bliza. Ponekad se i to zna desiti, nazalost se cesto razocaram jer osim natpisa nema bas nekih interesantnih tema.

Sve u svemu ima jako puno banalnih i trivijalnih tema. Trac, blogovi oko nekih zvjezda, pjevaca, grupa, glumaca, skole ... itd.

Blogger je porastao, ali ne i njegov kvalitet. Ima blizu 30.000 blogera, ali kao cesto i ovaj put kvantitet ne znaci u isto vrijeme i kvalitet. Ne kazem da je sad moj blog vrhunac evolucije blogovanja, samo da bih zelio da imam nesto da citam. Nesto sto me intelektualno golica, nesto realno. Nesto kriticno.

Sto trivijalnije to vise posjetioca. Kako rece jedan komentar na Zokinoj strani, puno suplje price.

Da i Ameri znaju pametne odluke da donesu to su danas pokazali ! Svaka cast ! Nisam vjerovao, da budem iskren. Ali, cestitam !

Pitam se da li ce nas narod biti ikada u stanju da donese jednu pametnu odluku koja ce unaprijediti ovu zemlju ? U jednoj drzavi gdje je nezaposlenost blizu 50 posto ljudi ne biraju promijene nego status quo !

Pa gdje je tu pamet ? Da li ikako ima pameti u ovoj drzavi ?

Zaista ne shvatam ove ljude. Svi kukaju, svak je nezadovoljan i onda im se pruzi prilika da uzmu svoju sudbinu u svoje ruke i sta urade ? Pokazuju da im je sudbina ove drzave svejedna ! U Bosni i Hercegovini nema pomicanja vec od zavrsetka rata. Ustvari ima, idemo svi u propast !

Stojis pred jednim velikim putokazom, jedno dvadeset sa dvadeset metara. Jedna strela pokazuje naprijed, druga na lijevo, treca na desno. Na onoj prvoj pise „Pazi, provalija naprijed !“, na lijevoj pise „Promijena spora“, na desnoj „Promijena brza“. I kad krenes naprijed, onda ne mozes reci da te nitko nije opomenuo !

Pitao me je danas jedan musterija sta ja mislim o ovoj novoj Web 2.0 tehnologiji.

Pratim internet od davne 1993 godine kad sam jos bio student i kad je internet bio jos dosta manji i dosta sporiji. Na faksu smo imali jednu T1 liniju sa nevjerovatnim 1,5 Mbita brzine, tada su to bile sfere o kojim si mogao samo da sanjas. Sjecam se da je moj prvi modem rane 1997. godine bio jedan USRobotics sa 28.8 Kbit, dok su vecina poznanika se jos surfala sa 14.4 ... Da li se jos itko sjeca Mosaic-a, jednog od prvih browsera na trzistu ?

S time mislim da malo znam temu o kojoj pricam.

Kao prvo izraz Web 2.0 nas vodi u zabludu da se radi o nekoj novoj tehnologiji ili da je ovo cak novi internet.

Izraz je poslijedica jednog predavanja od Tim O'Reilly-a u kojem je htio da subsumira trend koriscenja vec postojecih tehnologija u jednom smjeru.

Web 2.0 is the network as platform, spanning all connected devices; Web 2.0 applications are those that make the most of the intrinsic advantages of that platform: delivering software as a continually-updated service that gets better the more people use it, consuming and remixing data from multiple sources, including individual users, while providing their own data and services in a form that allows remixing by others, creating network effects through an “architecture of participation,” and going beyond the page metaphor of Web 1.0 to deliver rich user experiences.

U kratko receno je Web 2.0 nacin kako ljudi koriste trenutacno net. Da se stvaraju globalne zajednice koje koriste kreativni potencijal svojih korisnika.

Moj virtualni drug Zoka ("virtualni" ne zato sto ga ne smatram drugom nego zato sto ga ne znam uzivo nego samo preko bloggera) moze garant puno vise da kaze o tome nego ja, ipak je on ekspert na tom polju.

Doduse ja to gledam sa jednog puno vise pragmaticnog stajalista. Ja jesam covjek koji vjeruje u napredak i u tehnologiju, ali i jesam kritican i oprezan. Davne 1999 je bio prvi veliki internet hype. Svi su skakali u taj nadmocni gliser zvani internet. Prekinuo sam svoj rad, poceo se baviti web developmentu i dobio posao u jednom velikom gradu. Plata je bila tada nevjerovatnih 8.000 maraka. Vise nego profesor na fakultetu. A da vam ne pricam o zivotu tadasnjem, party, party, party ! Svi mi smo bili zavedeni sa tim, kako nam se svima cinilo, beskrajnim mogucnostima weba – beskrajni rast, beskrajni profit – sve je islo tako brzo – ja nisam vjerovao u to, nema rasta bez kraja, ali covjek pocne da masta, a kako i ne bi kad sam gledao ostale ljude oko mene, svaki mjesec je neki od njih davao otkaz na poslu da bi otvarao svoju vlastitu firmu. I svaki od njih je uspijevao. Kako se meni cinilo.

Dodje 2000. i sve to puce kao jedan obicni mjehur od sapunice.

Preko noci su bivsi BizzKids postali klosari, bivse sjajne firme su postali kontejner za smece. Ja sam srecom imao svoj poziv, dok su vecina mojih kolega, koji su bili prekinuli skolu ili faks da bi se bavili iskljucivo web developmentu, ostali na ulici.

Sad vidim da se ponavlja sve to. Google vrijedi na americkoj berzi trenutacno 75 (!) miliardi dolara !

I svi gledaju u Google kao da je on rjesenje svih zemaljskih problema. A ne vide da je i to samo jedan veliki mjehur od sapunice. Na cemu se gradi ta vrijednost Google-a ? Da li su to realne vrijednosti ? Kad ovaj put pukne sapunica, ne zelim biti blizu nje.

Odgovorio sam mu na pitanje da treba pazljivo da prati trziste i oprezno da reaguje na promijene. A najvaznije od svega, treba da ima uvijek plan B.

Trideset hiljada zena svake godine budu slostavljane sa strane svojih muzeva ili momaka u Svicarskoj. Svake sedmice jedna od njih bude cak i ubijena. To su procjene svicarskih udruzenja za zastitu zenskih prava u toj alpskoj republici. Strasan broj. Strasan kad se uzme u obzir cinjenica da Svicarska ima svega 7,5 miliona stanovnika !

Uzeo sam tu brojku jer impresivno pokazuje u kojoj mjeri se desavaju takvi slocini protiv ljudskosti u nasem svijetu. Ne, nije ovo neka tamo zemlja treceg svijeta, ne, ovo je u sred Evrope.

No, nisu to jedini brojevi, ima i gorih. U centru Zapadne Evrope, u Francuskoj naprimjer svaki cetvrti (!) dan jedna zena smrtno strada od strane svoga partnera. Brojke je objavila francuska vlada.

U Spaniji je cak 60.000 zena prijavilo svoje muzeve zbog nasilja. Blizu 3.000 tih zena mora policija cak da cuva.

Nazalost ni Njemacka nije zemlja sretnih i bezbriznih. Jako puno zena i djece dozivljavaju nasilje kao svakodnevnicu. Pouzdanih podataka nazalost nema. Samo jedan mali dio ikako dodje na vidjelo. Godisnje oko 45.000 zena pobijegne sa svojom dijecom pod pasku tzv. zenskih kuca od kojih ima 400 u Njemackoj.

Muskarci koji muce, tuku i zlostavljaju zene nisu clanovi samo jednog drustvenog sloja. Ne, oni su pripadnici svih drustvenih nivoa. Ne ovisi ni o nivou obrazovanja da li je muskarac agresivan. Tuku radnici isto kao i pravnici, ljekari, suci ! Jedan tuzni fenomen naseg drustva. Unatoc svim pokusajima emancipacije zena i dalje ostaje zrtva.

Najveci problem u svemu tome je cinjenica da nema pouzdanih brojki. Kucno nasilje jos uvijek nema isti status kao nasilje pocinjeno van porodice.

Najveci broj smrtnih slucajeva zbog kucnog nasilja ima Rusija sa oko 14.000 (!) zrtava. Ovo je procijena ruske vlade ! U Rusiji je zena bez ikakve zastite. U cijeloj Moskvi nema ni jedne jedine kuce za zene.

Ustvari sam htio da pisem o necem totalno drugom, ali sam vodio malo prije razgovor sa jednom drugaricom iz Svedske. Ona je tamo ginekolog. Pricala mi je o jednom slucaju koji ju je jako potresao. U ranim jutrasnjim satima je stigla jedna mlada zena u njenu bolnicu koja je bila sva u modricama, slomljene ruke i nekoliko rebara i kao da to nije vec dosta joj je lice izgledalo kao da je imala mec sa Majk Tajsonom. Ali nije htjela da prijavi svog muza policiji. Svaki put kad su je pitali sta se desilo je izbjegavala dati odgovor, navodno je pala u kadi. Kaze njen muz nju voli i da ona ne zeli da unisti svoj lijepi porodicni zivot, inace ona sebe ne vidi kao zrtvu nego kao sukrivca.

Tek tokom price sam se sjetio emisije svicarske televizije u kojoj su govorili o kucnom nasilju u Svicarskoj.

Diskutirali smo o razlozima sto zene dopustaju sebi da im se tako nesto desi. Prvi put rijetko tko moze da predvidi, ali sto dopustaju da im se to cesce desava i sto ne reaguju ?

Long time no see.

Dugo vremena me nije bilo na blogu. Pokusavao sam povratak krajem maja i pocetkom juna, doduse to je bio pokusaj bez velikog elana. Imao sam jednostavno previse posla, nisam imao vremena za svoje potrebe, a kamoli tek za blogovanje.

Sad ce skoro pa godinu dana da sam zadnji put pisao nesto s voljom.

Vidim da je se puno toga promijenilo. Dosta novih blogova je ozivjelo. Starih nazalost i nestalo. Vidio sam da imam i dva prijatelja ! Hvala. Jednu prijateljicu znam, drugu nazalost ne znam, a i pokusaj da je upoznam nije uspio. Klik na njen link mi je cak dva puta oborio moju vatrenu lisicu. Jadnica odmah pala u nesvjest, pa sam je morao bukvalno da budim. Joj, sto volim dobre skripte koje mi zablokiraju browser. Ali hajde, i to je za ljude. Razvoj novih tehnologija ne ide uvijek bez manjih ili vecih problema.

Zadnjih 10 mjeseci sam proveo najvise na putu. Bio sam cak i nekoliko puta u nasoj nam dragoj Bosni i Hercegovini, ostalo vrijeme sam proveo putujuci kroz nekoliko drzava Evrope, sve u korist firme.

Kad si u poslu, onda imas toliko u glavi da se jedva cega sjetis. Tu i tamo sam dozivio interesantnih, ali i cudesnih stvari, pa sam imao zelju da to podijelim sa svojim blogom, doduse je to bilo uvijek tako da kad sam htio da pisem, nisam imao net, a kad sam imao net, nisam imao sta da pisem !

No, puno se izdesavalo. Ovo vrijeme nije proslo tek tako, a da nije ostavilo tragove kod mene, u meni.

Primjecujem promijene kod sebe. Neki kazu da sam postao ozbiljniji. Mozda.

Mislim da je doslo i vrijeme da se to odrazi i na moj blog. Kao prvo sam malo prilagodio boje. Nista posebno, samo malo toplije. Nijemci bi rekli, blizi zemlji.

Vidio sam i interesantnih novih blogova. „Bosanski jezik“ na primjer zvuci i izgleda vrlo interesantno. To cu iducih dana da posjetim cesce, ipak imam jedan ne bas mali deficit sto se tice bosanske gramatike i izrazavanja na nasem nam lipom/lepom/lijepom jeziku. Pitam se ko li je "Charlotte" ? Vidio sam sliku, ali se pitam da li je to realna licnost ili samo figura ? Interesantno, vrlo ! Vidim, imam jos svasta nesto da pogledam, da naucim.

It's time for a new beginning ...